Kako se mala europska zemlja priprema za mogući rat

U Vilniusu se svakodnevni život odvija uobičajeno, no ispod te prividne normalnosti Litva intenzivno jača svoju sigurnost kao odgovor na novu neizvjesnost u europskoj sigurnosnoj arhitekturi.

Za Litvu, članicu NATO-a i EU-a koja graniči s ruskom enklavom Kalinjingradom i Bjelorusijom, rat u Ukrajini nije bio nešto udaljeno. Bio je jasno upozorenje, piše Euronews.

Rastuća percepcija prijetnje

Prema riječima zamjenika ministra nacionalne obrane Karolisa Alekse, Litva u iduće tri do pet godina vidi rastuću prijetnju iz Rusije. Kao ključne razloge navodi rusko jačanje vojske, spremnost na uporabu sile i ambiciju da preoblikuje europsku sigurnosnu arhitekturu.

Pripreme Litve izravan su odgovor na takva kretanja.

„Rusija je pokazala i volju i spremnost koristiti vojnu silu kako bi ostvarila svoje ciljeve“, rekao je Aleksa za Euronews, ističući Ukrajinu kao najočitiji primjer. „Ovdje nije riječ samo o Ukrajini. Ruski režim koristit će vojnu silu kao sredstvo za promjenu europske sigurnosne arhitekture.“

Ishod rata – bilo da se radi o primirju ili mirovnom sporazumu – utjecat će na ruski stav, no Vilnius očekuje da će Moskva nastaviti jačati svoje snage duž istočnih granica NATO-a, uključujući Kalinjingrad. Svi pokazatelji upućuju na „eskalaciju sukoba i ruske agresije“ ako odvraćanje ne bude dovoljno snažno, dodao je Aleksa.

Saveznici na terenu

Odvraćanje, prema litvanskom shvaćanju, započinje vidljivom prisutnošću saveznika. Od 2022. godine aktivnosti NATO-a u zemlji znatno su se pojačale, pri čemu ključnu ulogu imaju Sjedinjene Američke Države i Njemačka.

Jedan od najvažnijih trenutaka jest odluka Njemačke da do 2027. trajno rasporedi brigadu u Litvi. Aleksa je to opisao kao „veliki politički i vojni signal“ koji pokazuje da je obrana Litve kolektivna odgovornost NATO-a, a ne samo nacionalna zadaća.

„Riječ je o obrani svakog pedlja našeg teritorija od samog početka“, rekao je. „Moramo zajednički pokazati da to nije samo nacionalna stvar svake članice NATO-a, nego uistinu zajednički napor.“

Njemačke snage već su prisutne, dok Litva ubrzano unapređuje infrastrukturu kako bi omogućila misije i prihvat cijele brigade. Američke postrojbe također imaju stalnu prisutnost, a ostali saveznici, uključujući Nizozemsku i Norvešku, sudjeluju u kopnenim, zračnim i pomorskim operacijama.

Protuzračna obrana ima sve važniju ulogu. Litva gradi vlastite sustave, dok saveznici iz NATO-a rotiraju kopnene protuzračne sustave i borbene zrakoplove u baltičkoj regiji. Na moru NATO nastavlja svoju baltičku misiju, nadopunjenu naporima Europske unije na jačanju zaštite kritične infrastrukture.

Jačanje nacionalne vojne moći

Osim prisutnosti saveznika, glavni prioritet Litve je ambiciozno jačanje vlastitih obrambenih sposobnosti kako bi zemlja bila spremna i otporna na sadašnje prijetnje.

Vlada se obvezala do 2030. uspostaviti potpuno operativnu nacionalnu diviziju sposobnu djelovati zajedno s NATO snagama. Aleksa to vidi kao središnji stup vojne modernizacije Litve.

„To ne znači samo borbene brigade, nego i sve prateće sposobnosti potrebne za borbu rame uz rame sa saveznicima ovdje u Litvi.“ Logistika, inženjerija, medicinska potpora te zapovijedanje i nadzor jednako su važni, naglasio je.

Kako bi to ostvarila, Litva ulaže milijarde eura u suvremenu opremu. Među najvećim projektima nabave su tenkovi, borbena vozila pješaštva poput CV90, njemački i francuski topnički sustavi te američki raketni sustavi HIMARS. Sve se odvija u ubrzanom vremenskom okviru, što stvara pritisak da se oprema nabavi, integrira i da postrojbe budu borbeno spremne do kraja desetljeća.

„Ne kupujemo samo platforme“, rekao je Aleksa. Litva gradi „interoperabilne postrojbe spremne za borbu do kraja 2030.“

Totalna obrana i uloga društva

Pripremljenost u Litvi nadilazi vojsku. Koncept totalne obrane usmjeren je na jačanje nacionalne otpornosti i spremnosti na svim razinama društva.

Ključan element je Savez litavskih strijelaca, dragovoljačka organizacija nalik nacionalnoj gardi. Broj članova porastao je s oko 10.000 u 2021. na više od 18.000 danas.

„To pokazuje energiju i predanost našeg društva“, rekao je Aleksa. „Svjesni smo da smo mala nacija, ali moramo imati otpornu i učinkovitu obrambenu industriju.“

Takav stav odražava se i u obrambenoj potrošnji. Ove godine Litva će na obranu potrošiti oko 5 % BDP-a. Javna potpora saveznicima i vojnim ulaganjima vrlo je visoka – istraživanje ministarstva obrane pokazalo je da gotovo 80 % Litavaca podupire stacioniranje savezničkih i NATO snaga u zemlji.

Sve je prisutnije i shvaćanje da se pripremljenost ne može temeljiti samo na profesionalnim vojnicima. Iako se rasprave o budućnosti vojnog roka nastavljaju, uključujući pitanje univerzalne obveze i uključivanja žena, smjer je, prema Aleksi, jasan: „Sve, sve veći dio društva shvaća da mora učiniti više.“

Obrazovanje je također dio tih napora. Litva proširuje nastavu o nacionalnoj sigurnosti i civilnoj otpornosti u školama te podupire neformalne inicijative poput civilnih centara za obuku upravljanja dronovima. „To nije priprema za rat u brutalnom smislu“, naglasio je Aleksa. „Riječ je o razvoju civilnih vještina i otpornosti u suvremenom sigurnosnom okruženju.“

Hibridne prijetnje i ratovanje u "sivoj zoni"

Litvansko obrambeno planiranje sve se više usredotočuje na prijetnje koje ne dosežu razinu otvorenog sukoba. Kibernetički napadi, dezinformacije, sabotaže i drugi oblici hibridnog ratovanja smatraju se trajnim rizicima, ne samo iz Rusije nego i od njezinih partnera, poput Bjelorusije.

„Te metode već vidimo u praksi“, rekao je Aleksa. „Budući sukobi mogu započeti bez tenkova koji prelaze granice.“

Zbog toga Litva ulaže u kibernetičku obranu, otpornost informacijskog prostora i borbu protiv dezinformacija kako bi društvo moglo odoljeti manipulaciji i destabilizaciji.

Uloga EU-a: Novac, mobilnost i regulativa

Litva svoje jačanje obrane snažno povezuje s europskom i transatlantskom potporom. Europska unija osigurat će znatan dio financiranja kroz „sigurne zajmove“, čime će Litva do 2030. moći pristupiti iznosu do 6,3 milijarde eura za oko 50 obrambenih projekata. Očekuje se i dodatna potpora kroz europske obrambene programe te sljedeći višegodišnji proračun EU-a.

Jednako su važne, ističe Aleksa, regulatorne reforme usmjerene na jačanje europske obrambene industrije. Smanjenje birokratskih prepreka i ubrzanje proizvodnje ključno je ako Europa ozbiljno misli o odvraćanju.

Vojna mobilnost ostaje još jedan prioritet. Brže kretanje vojnika i opreme preko granica, često opisivano kao „vojni Schengen“, izravno bi poduprlo obrambene planove NATO-a na istočnom krilu.

Ukrajina kao prva linija obrane

Litva ostaje jedan od najčvršćih saveznika Ukrajine, izdvajajući najmanje 0,25 % svog BDP-a za vojnu pomoć. Osim donacija, Vilnius radi na zajedničkim projektima obrambene proizvodnje s Ukrajinom i europskim partnerima.

„Podrška Ukrajini znači i podršku vlastitoj sigurnosti“, rekao je Aleksa. „Otpor Ukrajine prva je linija obrane Europe.“

Litavski dužnosnici upozoravaju da Europa ne smije podleći samozadovoljstvu. Glavni izazov je održati zamah odvraćanja, čak i dok su neki skloni lažnom osjećaju mira.

„Ne želimo rat“, zaključio je. „Ono što želimo jest odvraćanje.“

Njegova poruka Europi jasna je: stvarna sigurnost zahtijeva stalnu pripremljenost i ulaganje u kolektivnu obranu. Europa mora biti spremna i djelovati zajedno, jer revizionističke sile već se pripremaju za djelovanje.